Zašto hodam/o?
– Promocija hodanja
– Promocija zdravog življenja
– Promocija dalmatinskih pasa, hrvatske autohtone pasmine
– Promocija Hrvatskog Zagorja
– Promocija ruralnog područja
– Promocija prirodnih ljepota, kulturnih dobara i atrakcija
Sanja Jergović, predsjednica udruge Hrvatsko Autohtono Blago, sa svoja dva dalmatinska psa Irom i Unom.
PRIPREMNA HODANJA:
28.02.2019. :Tuhelj – Klanjec – Tuhelj
07.03.2019.: Veliko Trgovišće – Stubičke Toplice – Veliko Trgovišće
16.05.2019.: Zabok – Krapina + psi u vlaku HŽ putnički prijevoz
22.05.2019.: Budinščina -Zlatar Bistrica + psi u vlaku HŽ putnički prijevoz
Hodamo lagano, ležerno, stajemo često, puno fotografiram, snimam i pišem dnevnik hodanja. Uživam u svakom pogledu kojim me Zagorje časti i želim vidjeti baš sve i zabilježiti što više toga. Nadam se da mi nećete zamjeriti ako čopnem kakvu trešnju, jagodu ili neki drugi fini domaći plod usput 🙂 da i okusim Zagorje, onako prirodno, samo otrljano o rubaču. Šteta što nije jesen da jedem bućnicu, no ima vremena, stigla bu i jesen 😉
Hvala sponzorima koji mi ovaj pothvat čine ugodnijim i ljepšim, a to je HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ sa kojima su nam izleti u Zagorje idealni dani, Walkmaxx 3.0 Comfort koji mi omogućuje najugodnije hodanje, Holiday Homes 4N kuća za odmor u Gornjem Jesenju, Kuća za odmor Posavec u Stubičkim Toplicama, Turistička zajednica područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela i Turistička Zajednica Srce Zagorja koji su nas ugostili i omogućiti odmor i noćenja.
P U T O’ P I S
⇓
Start je u Luki, općini, rodnom selu moje majke, na početku Zagorja a još u Zagrebačkoj županiji. Krećem putem svojih predaka, prema Klanjcu, jer su i moji preci pješačili od Luke do Klanjca koji je bio središte nabavke i obavljanja papirologije. Kako da jedan kavopija kao ja (post) krene ikamo bez da popije kavu, Podđunđek rules ™ 😉
1 dan: Luka – Klanjec (18,7 km)
Ipak, uzela sam malo dužu rutu negoli moji preci, Kahlina, Katarinčić i Hlad, stara lučka prezimena. Odmah po ulasku u Krapinsko Zagorsku Županiju priroda časti:
malo bliže:
Dakle, ima ih više nego što ja imam vremena i apetita, a obožavam ih. Hodam i sve oko mene miriše na šumske jagode. Ma imam vremena, briga me, šaka, dvije, tri, 4…ajde Sanjo dalje, mogla bi ovako do noći. Zato sam i prilagodila tajming pohoda u ovo doba, da se najdem plodova prirode i namirišem miline.
Putevima šumskih jagoda
Putevima mirisnog bilja
Putevima sakupljanja ljekovitih biljaka
Ma to samo Zagorje ima, hodaš, jedeš, mirišeš, bez straha, bez opasnih životinja, bez kriminala, bez neugodnih iznenađenja. I moram odmah reći na početku, oduševilo me to što sam u ovom pohodu vidjela obrađenu zemlju, nema zapuštenih pustih terena, vidi se da ima ljudi, da se živi, radi, proizvodi i zdravo hrani.
Pušava-Radakovo-Strmec Sutlanski-Movrač-Kraljevec na Sutli-Novi Dvori Klanječki-Klanjec
Prekrasan dan, prekrasni krajobrazi. Put je poprilično ravan u početku što nam je i pasalo, no dobro znam da je Zagorje karakretistično po svojim bregima i brežuljcima. Nakon prva dva lagana brežuljka zalegli smo uz cestu malo i guštali.
Nogice još ništa ne bole, uživaju u Walkmaxx Comfort sa zaobljenim džonom. Cijelo iskustvo sa tenesicama: LINK.
Što smo dalje išli to su se krenule isticati posebnosti ovoga kraja, stare kuće sa zanimljivim detaljima. Zanimljivo kako je uvijek na lijevoj strani krova mačka, a na desnoj kokot. Još nisam uspijela saznati ima li neka stara priča o tome. Nisam odustala.
Malo pomalo i dopješačile smo u Kraljevec na Sutli. Jeste li znali da odavde potiče Robert Prosinečki, slavni hravtski nogometaš i danas trener 🙂
Pretpostavlja se da je prva obitelj koja se doselila na ovo područje nosila prezime Kralj ili je bila u većini pa je mjesto prozvano Kraljevec. Kako bi se naselje Kraljevec razlikovalo od drugih naselja u Hrvatskoj s istim imenom, u 19. stoljeću dobiva dodatak u nazivu te se od tada naziva Kraljevec na Sutli.
Prekrasno staro mjesno groblje pružilo nam je hlad i osvježenje sa pipom i pitkom vodom, baš li je upeklo sunce, i cure su se razdahtale
Pošto smo na ulazu u mjesto, nakon 5minutnog osvježenja idemo portažiti neki ugostiteljski objekt. No stara kuća preko ceste ipak je još bila stanica za fotografiju 🙂 Divno je vidjeti ovako uređenu staru zagorsku hižu.
Mi smo se smjestile u najdeblju hladovinku iza Crkve Presvetog Trojstva
Tu sam uzela dužu pauzu od sat vremena jer je baš zapeklo sunce a i cure su se umorile. Ja sam bila ful nabrijana i još bi mogla, al nema forse. U lokalnom kafiću pričala sam sa konobaricom o svojim precima odavde i saznala neke sitnice koje su me potakle da još malo dublje pročačkam po svojoj lozi. Ovdje se nalazi mala stara šokla i velika nova škola ponos mjesta:
Nigdje u Hrvatskoj nema više dvoraca nego u Zagorju. Znala je gospoda koji kraj je najbogatiji prirodnim bogatsvima i gdje je najpogodnija zemlja za uzgoj hrane. Uz to skoro svaki potok (a ima ih nebojojeno puno) je pitka voda, a dolazi vrijeme kada će se ratovi voditi za pitku vodu! Već ovdje, na samom početku Zagorja osim starih drvenih kuća i specifičnih detalja u gradnji, naziru se kurije i dvorci.
Put prema Klanjcu nije zahtjevan, većinom je ravan ne računajući brežuljke pred svakim mjestašcem – jer takvo je Zagorje 🙂 Najpoznatiji zagorski specijaliteti su zapečeni štrukli, zagorska puretina, bućnica i zagorska gusta juha od gljiva.
Pred Klanjcem smo opet stale na dužu pauzu što podrazumjeva klopicu i promjena oblekice. Klanjec je na povišem brdašcu i treba skupiti snage za zadnji uspon.
Iz Klanjca potiče otac Domovine, Antun Mihanović, književnik, pravnik, vojni časnik i diplomat koji je napisao hrvatsku himnu, uz Otona Ivekovića, hrvatskog slikara historicizma ovdje imaju grob u parku spomen groblju.
Klanjec se može pohvaliti i franjevačkim samostanom, crkvom Navještenja blažene Djevice Marije i Galerijom Antuna Augustinčića koji je također iz Klanjca, ugledni akademik bio je poznat i u inozemstvu, posebno po impresivnim spomenicima koje je radio širom svijeta.
U Klanjcu smo ipak dočekale prijevoz do Tuhlja. A turu Klanjec – Tuhelj smo odhodale u pripremama i to sa obje strane. Post Klanjec – Tuhelj.
2 dan: Tuhelj – Desinić – Vinagora (20,3 km)
Spavanje u Tuhlju uz kreket žaba uz Horvatsku, nakon što mi se probušio novi intex madrac 😦 bilo je definitivno nezaboravno 🙂 A doručak svježe ubrane šumske jagode – #bezkonkurencije!
U Tuhelj sam zaljubljena, doslovno! Malo mjestašce sa svime što nam treba, sa predivnim tokom i šetnicom uz Horvatsku!
Horvatska se račva i na žalost nema nikakvih mostića da bi se moglo došetati uz tok do Velike Horvatske, susjednog mjestašca sa predivnim srednjovjekovnim dvorcem kojeg su prema legendi obranila 25 mladih muškaraca.
Prekoputa dvorca je impresivno uređena kurija i staro imanje:
Uz odmor i kavicu u Pet Friendly kafiću (gdje sam ostavila ruksak kada smo išle do dovorca) napunile smo baterije i krenue prema Desiniću. Krajolik je prekrasan, od pokošenih polja, do obrađenih njiva i vrtova, brdašca sa crkvicama i kapelicama…svakako bih ovu turu uvrstila u turističku ponudu. Strancima bi srce stalo od miline, i još da se njedu šumskih jagoda usput, popiju koju kaplicu…joooj…
Stare kuće desiničkog kraja:
Impresivna šetnja, šetnjetina, no uz Walkmaxx zaobljeni džon, ne boli ništa 🙂 I kad nas je krenuo prati umor i baterija od aparata je bila u crvenom. Kratko smo odmorile, prikopčala se na punjač i ajmo, nema nazad! Kad iza čoška osvane pogled:
Impresivni Veliki Tabor! Desinić je znači bliiizuuuu 😀 i stvarno, nakon par zavoja impresivan ulazak u Desinić, sve nešto impresivno:
Rano sam krenula pa sam rano i stigla. Do Tabora nismo išle jer je taj dvorac dovoljno prezentiran i komercijaliziran i svi znamo koliko je lijep i upečatljiv. Zagorje, putevima dvoraca i kurija…putevima starih kuća i bunara…no Sanja mora da sanja…ali kad se kaf’ca ispije, Vinagora nas zove.
Cilj smo malo i promašile, nismo kod ove table skrenule lijevo, nego nas je jarac odvukao desno nizbrdo i dok smo se spustile u jarak još je počela i kiša, no Bog nam je poslao toga časa našeg spasitelja, koji nam je svaku večer donosio čistu robu i klopu za sutradan i odnosio višak – Ivan, moj suprug.
Umro je od cerekanja što smo otišle par kilometera dalje, pokupio nas je i odvezao u predivnu kućicu za odmor Wine Hill – pročitajte post o njoj 🙂 Hvala gazdi Daliboru na dobrodošlici, finom domaćem vinu, rakiji, doručku koji je ujutro donio i na srdačnosti što nam je pokazao sve pregradske znamenitosti, o čemu pišem sutra. Da nismo imali podršku Turističke zajednice područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela koja nam je omogućila smještaj u ovoj čarobnoj kućici za odmor, ne znam bi li proživjela ovo divno iskustvo ovdje. Hvala 1000 puta hvala!
3 dan: Vinagora – Pregrada – Đurmanec – Gornje Jesenje Holiday Homes 4N (15,4 km)
Ja jednostavno ne mogu očima vjerovatida smo treći dan prešle samo 15ak kilometara!!! Taj dan smo bile najumornije, prejahale smo dosovno 5 sedla!!! To je bio dan za pamćenje! Doživotno! –> nakon savršenog čarbnog jutra u idiličnoj kućici Wine Hill koje mi je osigurala Turistička zajednica područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela, preljubazan domaćin pokazao mi je sve znamenitosti Vinagore i Pregrade, i donio svježe krafne za doručak iz vlastite proizvodnje!
Nadomak idilićne Wine Hill kućice nalazi se ova prekrasna stara crkva Majke Božje Vinagorske. To je Crkva sv. Marije od pohoda te je red da se i ja na pohodu Pješke po Zagorju, poklonim ovdje 🙂 Ovaj pregradski dio Zagorja je zaista brežuljkast i brdovit
U tom času još toga nisam bila svijesna, da da…Pregrada je predivan gradić, sa mnogo sadržaja i mogućnosti. Obiluje dvorcima, imaju Pet Friendly muzej, povijest apotekarstva, proizvode od grožđa i katedralu!
Muzej grada Pregrade ima tri stalne postave, numizmatiku, rudarstvo i apotekarstvo, jako zanimljive i bogate izložbe vezanih uz ovaj pregradski kraj. U muzej možete i sa svojim kućnim ljubimcem, te će dobiti i vode u tanjuriću 🙂 Bravo!
Ovdje zaista imate što danima razgledavati i obilaziti. U Pregradi ima i jezero Gorica, prekoputa istoimenog dvorca, sa prelijepom šetnicom.
Sjeverno od Pregrade, u sustavu Kunagore je Kostelgrad, nad okukom rijeke Kosteljine. Smješten je na vrhu brijega obraslog bjelogoričnom šumom, na koti 427. Najistaknutiji vladar Kostelgrada bio je Petar Keglević. Najveću čast postigao je kao hrvatski ban (1537-1542), a uz to je obnašao i brojne druge službe i počasti (detaljnije).
Od centra pregrade do Kostelgrada pješačka tura je oko 50ak minuta. Do njega ima se za vidjeti još starih kurija i kuća.
Zaista predivno prijepodne u Pregradi i moram se opet ovdje vratiti da je obiđem detaljnije i opet odsjednem u čarobnoj kućici na Vinagori. No kilometri nas čekaju, treba stići do Gornjeg Jesenja, pješke iz Pregrade. 30ica prži, a mi smo sve brži i brži 😀 čekaju nas novi izazovi i dogodovštine. Srećom pa imam Walkmaxxice sa zaobljenim džonom pa niti ne osjetim da hodam_o 20ak kilometara dnevno.
Dalje smo krenule na Donju Plemenšćinu – Vojsak – Prigorje – Podbrezovica – Đurmanec – Gornje Jesenje gdje nas je čekao smještaj u tradicionalnoj zagorskoj hiži Holiday Homes 4N 😀 I tu su krenula ona zagorska brdašca pod našim nogicama … gore ~ dolje ~ gore ~ dolje…i tako pet puta! Jihaaaaaaaaaaaaa. Htjela si hodat po Zagorju?! Pa hodaj!!! Hahaha
Kucala sam po kućama i molila vode i hvala dragim ljudima što su mi punili bocu vodom i davali psima piti 🙂 eto što znači divota hodanja po Zagorju, o tome Vam ja pišem, di tog ima?! ko ti to more platit’?! Nakon četvrtog sedla skoro smo kapitulirale, od vrućine, od umora i od znojenja i dahtanja. Bože hvala Ti na šumskim jagodama koje smo jele i koje su nam davale snage i energije. I počeo je pihati lagani vjetrić, toliko nam je pasalo da sam na glas poželjela oblake, vjetar i kišu…i ne kažu džabe, pazi što ćeš poželjeti, a i o tome sam već pisala….
Zadnji uspon, karte kažu, nadam se da ne lažu…i opet nizbrdica…i opet skoro fulah, pa se vraćah…i kako smo se spuštale ka Đurmancu tako je počelo sve bjesomućnije puhati. Iznutra mi se počela kuhati neka panika, a izvana nisam dala da me preuzme. I tek što smo pretrčale livadu na okruglom zavoju, počne padati neka debela kišurina. Skočimo u šumicu i krenem vaditi vreću iz ruksaka da obučem ruksak i spasim stvari od namakanja. Ma nisam ga ni stigla otkopčat kad mi pred nos padne neka bjela kugla. Pomislih, gle, kiša je srušila jaje iz gnijezda, i krenem uzeti prije pasa da ne pojedu jaje, kad ono komadina leda…i onda je krenula..tuča, tučetina…komadi leda veličine ptičjih jaja. Ma koja šuma, ma koja vreća, sve se rastrgalo, sve se namoćilo, psi cvile, boli ih ta tuča, a ni mene baš ne miluje…i kad su komadi leda postali manji počele smo trčati unazad do prve kuće…tu nas nisu pustili pod krov jer bi im se ftrgel pes s lanca pa bi nas zaklal, i plakala sam i klekla i molila ali ne…no dobila sam jaknu i otjerali su nas. Otrčale smo do plastične autobusne stanice i tu se sve 3 sčućurile na klupicu metar puta pola metra. Omotale smo se tom jaknom i oko sat vremena čučale. I mrak se počeo spuštati i uspjela sam izvaditi mobitel iz mokrog ruksaka, karte kažu kilometr do Đurmanca. Mrak je padao pa smo krenule…i na ulazu u Đurmanec poznati zvuk motora – naš spasitelj Ivan!!!
Na žalost nemam fotke iz Đurmanca. Nijedne. 😦 ali tu sam se presvukla konačno u suho i pojela vruće čevape. Kako je sad već mrkla mrakčuga, Ivan nas je odvezao do Gornjeg Jesenja Holiday Homes 4N.
4 dan: Gornje Jesenje Holiday Homes 4N – Krapina – Krapinske Toplice (20,6 km)
Svanuo je svježiji sunčan dan u Gornjem Jesenju i uživancija je piti kavu na drvenoj terasi obnovljene stare zagorske hiže. I spavale smo u njoj odlično. GALERIJA. Nakon jučerašnjeg potopa sušila sam stvari u pećnici,a srećom kuća ima i saunu i jakuzzi tako da je opuštanje bilo kao naručeno.
Tenesice su još mokre, i novac u novčaniku i dokumenti…ali idemo dalje…prvo do Krapine. Pješačenje od Gornjeg Jesenja do Krapine mi je bio baš užitak. Cesta ide lagano nizbrdo i cijelim putem sa lijeve strane teče rijeka, pretpostavljam Krapinčica ili neki njen pritok. Nisam našla nikakav zapis o njoj, a stanovnici vele da je to potok 🙂
Tu je neki kamenolom pa ima dosta kamiona na cesti, to nam je jedino kvarilo idilu. Ušli smo u selo Žutnica, pa sam zato obukla i prigodnu majicu za prolazak kroz nju 😉
Ne trebamo se bojati za natalitet u Zagorju:
Ovdje su stare kuće zidane i velike, sigurno je bio bogat kraj, a i tvornica je (bila) tu, čvorište puteva i carina.
Malo sam se smotala oko izlaska iz Žutnice prema Krapini, za pješake baš i nema nekih oznaka, no naletili smo na izvor vode i drvo prefine trešnje, milina 😀
Iza sebe ostavljamo Strahinjčicu:
I ulazimo u Krapinu, po velikom uređenom šetalištu, fantastično uređenom. Šetalište vodi do parkinga Muzeja Neandertalaca (koji nije pet friendly pa nismo išli, a i dovoljno je iskomercijaliziran) i do mosta ispod staroga grada koji vodi u centar…
Krapina je prekrasno uređen grad, uz tok rijeke Krapinčice je veliki park, sa sjenicama, klupama, edukativnim sadržajem i mjestima za odmor. Vodi skoro kroz cijeli grad, tako da se u Krapini može provesti lijep dan za obilazak i uživanje.
Sunćeko je počelo svjetski pržiti i što sada u 13,40? Ići pojesti neko toplo meseko, jedni veliki ćevapi, pola litre mineralne, i voda za cure. Sa curama sam podjelila i č’vape kak zagorci vele za ćevape i tako smo se unjonjale da smo odlučile iskoristiti mogućnost vožnje vlakom. Nakon sat i pola odmora, ukrcale smo se u vlak u Krapini i prevele se 2 stanice do Velike Vesi. Taj dio smo propješačile 16.05. vidi ovdje 😉 i isto smo se vozile HŽ putničkim prijevozom, najkomotnije putovanje sa psom! Provjeri ovdje 😀
Bilo je oko pola 4 i sunce je još peklo, alikaj sad, dobro smo se najele, sada to treba i potrošitiiiii 😉 Sada su već bile suhe moje Walkmaxxice sa zaobljenim džonom, od ovih sa ravnim džonom koje sam nosila dok su se sušile, peku me pete od puno hodanja, pa šešir na glavu i put pod noge. Pravac Krapinske Toplice. Juhuuu. Put je odličan, dva mala uspona i mnogo krasnih prizora uz put.
Nekako su mi Krapinske Toplice brzo došle, ne znam je li to zbog onog EnergyUp praha koji suknem kad me počne čapati umor ili je u meni tolika euforija da sam ko tempirana bomba 🙂 Današnjih 20 kilometara mi je bilo ništa, a jučerašnjih 15 kod 155.
Krapinske Toplice najpoznatije su po lječilištu i bazenima, ali one imaju za pokazati puno puno više. To spada u sutrašnji dan, kako smo se provele i koliko nam je super bilo. Vrijeme je za većernju šetnju i odmor za nove putešvije.
5 dan: Krapinske Toplice – Zabok – Bedekovčina (17,8 km)
Peti dan probudile smo se u hotelu o kojem sam pisala OVDJE 🙂 prvo sam otišla sa curama van, dala im jesti pa onda tek ja na doručak, a obožavam te švedske stolove, klopam od svega po malo, mljac. I onda kavica i plivanje u bazenu. Divotica. Prijepodne je bilo rezervirano za Turističku Zajednicu Srce Zagorja . Pokazale su mi grad i ispunile veliku želju: da nosim zagorsku narodnu nošnju! Hvala iz svega srca, hvala.
Ženska nošnja sastoji se od janjka (rubače s oplečkom), koja je nafaldana i seže do iznad gležnja. Rukavci (bluza), oblačila se ispod janjke s dugim uskim rukavima i na prsima ukrašena bijelim vezom. Fertun ili šurc (pregača), nabran je i obrubljen.
Ispred Osnovne škole Krapinske Toplice nalaze se uređene i održavane zagoske hiže u kojoj se mogu vidjeti sve stare stvari, alati i namještaj koji se koristio za život i rad ljudi u Zagorju. Tako i djecu uče očuvanju tradicije i nematerijane vrijednosti.
Krapinske Toplice prekrasan su grad za odmor i opuštanje, a prepune zanimljivosti i kulturne baštine. Sa druge strane ovdje se smjestio i Heli Center, vrhunski simulatori na kojima se vojni i civilni piloti obučavaju za najteže situacije koje im se mogu dogoditi u zraku. Stoga je poklik DOŽIVI ZAGORJE potpuno ispravan najkraći opis jer Zagorje se mora doživjeti, okusiti, vidjeti, isprobati, zadiviti….
Kako sam sa vremenom bila kratka, nisam stigla sve obići, no zato imam dobar razlog ponovno doći ovdjei ponovno uživati kao pravi hedonista. Nakon ručka i kavice (hvala TZ Srce Zagorja) valjalo je nadopuniti mobitel i krenuti pjehe dalje, puta Zaboka i Bedekovčine.
U Jurjevcu smo išle preko brda i Temovca do Zaboka. Tu je i wannabe dvorac, kako mještani kažu, amerikanizacija Zagorja. Čim sno od dvorca skrenule desno na makadamski put ka Zaboku, priroda nas je opet počastila, mljac
Samo Bog zna koliko smo pojele šumskih jagoda u ovih 5 dana do sada, kao nikada ničega u životu. Gdje god smo krenule i gdje god pošle ili došle, šumske jagote su bile svugdje oko nas. Nisam ih morala niti vidjeti, zamirišale su cijelu okolicu. Muž mi kaže: pojela si 500 eura u šumskim jagodana 😉 Zato smo i imale snage prejahati tolika sedla, snimiti i ovjekojvečiti prekrasne prizore i autohtone stare vrijednote.
Kako mi je Zabok već totalno poznat, a i pisala sam o njemu u POSTU, tu smo većerale neko pecivo s nogu i sa spasiteljem popili ledenu kavu 😉 odvezao nas je do Bedekovčine, koja nam je promjenila plan 🙂 naime, nisam znala koliko Bedekovčina ima toga za pokazati, te sam je zamjenila sa Marijom Bistricom u koju sam trebala iči iz Zaboka. TZ Srce Zagorja omogućila mi je noćenje u sobama BAU BAB preko puta Bedekovačkih jezera. Idealno, a o tome čitajte u sutrašnjoj putešviji 😉 Nije bedekovčina samo cigla i crijep, ovdje su jezera, dvorci i Špičkovina koja skriva jedno autohtono bogatstvo…
6 dan: Bedekovčina – Špičkovina – Stubičke Toplice ( 16,6 km)
Isuse i dragi Bože, kako li je brzo došlo predzadnje jutro na mom malom pohodu Pješke po Zagorju 😦 no sve i da hoću, više ne mogu. Temperature zraka postaju pre visoke, i ne želim riskirati s mojom starijom osmogodišnjom ženkom Irom. Imam još neke idee za kraj ljeta, podebljati ovu Zagorsku pješačku priču, nekim mjestima koje nisam obišla u ovoj turi. A i vratiti se na najdojmljivija mjesta 🙂
U sobama BAU BAB preko puta Bedekovačkih jezera gdje smo noćile, ostavile smo stvari i otišle preko puta na Bedekovačka jezera. Odmah da kažem: OVDJE NEDOSTAJE ZEBRA i teško je priječi cestu do jezera. Možda su baš zato tako nepoznata u zagorskom turizmu i promociji. A prekrasna su! Šetnice, plaže, mini muzej ulovljenih riba…idilično!
U Bedekovačkom kraju su tri dvorca, a u okolici još mnogi dvorci, do Marije Bistrice i Stubice, Oroslavja… Od dvorca Donja Bedekovčina vidi se samo dimnjak,a u Gornjoj Bedekovčini je dječija ustanova
Poznanovec i ostale nisam obilazila u ovoj turi, jer Bedekovčina sama nudi toliko toga. Tu je i izložbeni vrt Vatrogasaca, zanimljivi detalji u gradnji i Zagorska Hiža u Dubravi Zabočkoj pored Špičkovine.
Ekološko društvo ”Lijepa naša” na ovom malom imanju žele održati živom tradiciju ‘onak’ kak je negdar živlenje bile v Zagorju’. Priča je još zanimljivija jer je to imanje nastalo iz deponija za glinu i smetlišta.
No ja sam na žalost sada ograničena vremenom, temperature vani divljaju a slijedi nam dionica od 5 kilometra po suncu, bez hladovine :O do Oroslavja i Stubaka. Zbunila nas je malo nova petlja koju smo sa strahom prešli i spazili neki bor u daljini koji daje hlad na cestu! Jupi! Tu se hladimo 10ak minuta.
Najeli smo se i bijelih murvi i eto nam Oroslavja.
Ćirs! Tu smo se susreli sa našim spasiteljem koji je isto bio na putu za Mali Ulični Festival u Stubičkim Toplicama, te smo odlučili sa njim do Stubaka.
Tu su nas dočekali prijatelji iz Slovenije i gradonačelnik Stubičkih Toplica, te smo ovom djelu pohoda stavili točku za kraj.
Hvala svima na podršci, pomoći i osmjesima koje su mi uputili tijekom pohoda. Hvala svim starosjdiocima sela kroz koja sam prošla i od kojih sam čula mnogo zanimljivih priča. i detalja o Zagorju.
Specijalno hvala:
- Walkmaxx Hrvatska na Comfortsicama za zaobljenim džonom zbog kojih mi leđa i noge nisu ni osjetile prehodanih 120 kilometara
- Kuća za odmor 4N Gornje Jesenje koje nas je ugostilo treću noć
- Turističkoj zajednici područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela, koji su nam omogućili boravak u Wine Hill kući za odmor
- Turističkoj Zajednici područja Srce Zagorja , koji su nam omogućili boravak u Bau Bab sobama Bedekovčina
- Gradu Stubičke Toplice i kući za odmor Posavec koji su mene i moje prijatelje ugostili u predivnoj kući za odmor i sudjelovanju na Malom uličnom Festivalu
7 dan: Stubičke Toplice Mali Ulični Festival (10,4 km)
Prijatelji 🙂 prijatelji su najveće bogatsvo koje imamo. A kad su još i prijateljevi psi prijatelji, e pa onda je to pravo prijateljstvo. Nema bolje socijalizacije pasa nego da ga vodiš svuda sa sobom i da živi život kao ti.
Na Malom Uličnom Festivalu to smo i prezentirali 🙂 i djeci i njihovim roditeljima. U hladovini parka (jer je bina bila na suncu pa bi psi bili nervozni) pokazali smo kako dalmatinski pas izgleda uživo, pitali ih je lu su veći nego što su ih vidjeli na televiziji, probali su ih voditi na povodniku, mazili ih i dobili edukativne letke sa nagradnom igrom. Svako dijete koje nacrta točkice dalmatinskom psu i pošalje mi na mail, dobiva nagradu za trud, poštom na adresu. Pripremam i izložbu tih dječjih radova 🙂
Nakon što sam ispratila prijatelje prema Sloveniji, obišla sam festival nekoliko puta, najela se finih domaćih kolača, svirala je odlična glazba, srela neke poznanike pa opet šetala. Moje cure kupale su se u potoku u parku, Una je čak lovila ribe. Ja nisam smjela sjesti jel bi me odma pikali komarci pa sam tako po Stubakima za kraj napravila više od 10 kilometara 😀 eto, ne morate pješačiti od grada do grada, od sela do sela, bitno da ste na nogama, da imate dobru obuču i da se krećete.
U planu sam imala završiti pohod na Sljemenu, najpoznatijem vrhu Zagorja, no pre vruče je i ja bi još izdržala, ali moje cure teško. Uz to dobili smo dojavu da je gore puno zaraženih krpelja i odustali smo toga časa.
Sa mamom smo krenule, mama nas je i pokupila, te smo stali na piće u Igrišću u debelu hladovinku. Ne znam šta bi bilo da smo fakat išle još na Sljeme (da nema krpelja) ali cure su definitivno kapitulirale:
Zagorje kroz 180 fotografija. Pješke po Zagorju sa psima 2019. Do kraja godine još neke destinacije! See ya! I ne zaboravite, karta vam je v žepu 😉 idite u Zagorje #visitzagorje ono je zaista #bajkanadlanu
Podrška, sponzori i donatori:
KUĆA ZA ODMOR POSAVEC, Stubičke Toplice
Pjegave & Ku'ruzna 