Zašto se ljudi bune protiv kastracije pasa ako nisu uzgajači? Ili ako ne rade ništa sa psom osim što se maze i vole? Ili osim što ga drže na lancu, kako to biva na hrvatskim selima? Ne shvaćam.
Da imam pola sata vlasti u ovoj napačenoj državi to bi bila 3. stvar koju bih napravila u prvih 5 minuta vlasti. Uvela obaveznu kastraciju muških pasa koji nemaju uzgojnu dozvolu. Hrvatski kinološki savez informatički bih povezala sa Upravom za veterinarstvo i sigurnost hrane (Ministarstvo poljopivrede) koji kontroliraju i cijepljenje i čipiranje. Svaki pas koji kroći u bilo koju veterinarsku ambulantu, bio bi definiran: kastriran ili nekastriran sa uzgojnom dozvolom HKS-a. Treće ne smije postojati.
Dok se to ne napravi biti će pasa lutalica, pobacanih štenaca i prepunih azila. Doduše azilima paše da ih ima jer kad ih prestane biti, nezaposlenost će se povećati za 5% koliko se nakupilo ljudi oko tih azila i uduga koje sišu državnu lovu, za razliku od nas uzgajaća koji od nikoga ne dobivamo lovu, nego još i trošimo svoju lovu da odgojimo štence u zdrave pse, a zauzvrat pročitamo: udomi ne kupuj.
Da je država dala pola novca koji daje tim udrugama i azilima, za kastraciju, danas bi bilo puuuuuno, puuuno manje napuštenih pasa. Ovako je to začarani kruh od kojih ipak živi dobar postotak ljudi koji rade u skloništima, azilima i uzdrugama.
Polazim od sebe, svoje obitelji i svojih najbližih prijatelja pa se dotičem i poznanika i nepoznanika, a čujem da sam (opet) u pravu glede ove teme, a i vidim Boga mi. Još nisam ni sljepa ni gluha.
Nakon srednje škole najbolje je ići studirati, tako da se još ne moramo ujutro ustajati na posao, tako da ne moramo još sebi prati gaće, kuhati ručak i da ne moramo još imati obaveza. Budu starci. Šta studirati? Rijetko tko uopće zna šta bi studirao nakon srednje, pre mladi su, tek su postali punoljetni, do sada, cijeli svoj svjesni život sjede u klupama, uče, pišu zadaće… sad su punoljetni, misle da mogu što hoće i udri brigu na veselje: izlazi se, zaljubljuje se, cuga se, isprobavaju se drogice (ako već nisu do sada), polaže se vozački, počinje se putovati…eee ali ljeto kratko traje, kako nakon srednje tako i uvijek. Onda se radije upiše neki fakultet nego da se zaposli. Tijekom fakulteta obično studenti “puknu”, jedan ko kokica, drugi ko balon, treći ko raketa…ajmo reći da se tek tada omladina profilira, sa dvadeset i kojom. Eeee da živimo u normalnom svijetu tek tada je osoba dovoljno zrela da se odluči što u životu želi biti. No život gura hitro, tako da se ti moraš sa 18,19 godina odlučiti čime ćeš se baviti u životu. Svi znamo da je to nemoguće! Jel tako?
Nakon diplome….kaj sad? Raditi u struci? Hm…. Ne ide to baš tako, ili odi van Hrvatske, budi kapitalistički šljaker, pridošlica negdje neka, crnči za tuđinu pa kad ostariš i budeš sav nikakav vrati se u svoju domovinu umrijeti. Ukratko i brutalno, tako realno stvari stoje u današnjici.
Ili
Ostani u Hrvatskoj, budi svoj na svome među svojima. Kaj nam pak moreju?! Imaš diplomu, nađi posao, šljakaj u struci ili van nje, ako si pametan i sposoban stvoriti ćeš si nešto i ovdje. Ali nije to tema ovoga posta, zar ne, uopće ne ide uz naslov.
Zašto ovako brutalan naslov? Moram opet ponoviti: Polazim od sebe, svoje obitelji i svojih najbližih prijatelja pa se dotičem i poznanika i nepoznanika…
Nakon završenog studija i odrađenih 10ak godina, danas se najčešće promjeni struka. Informatičari najviše. Nakon 10 i više godina sjedenja na stolici ispred tastature i ekrana, moraš puknuti ako nisi robot. Koliko smo puta zadnjih godina čuli: ostavio sam posao u i otvorio farmu, OPG, uzgaja voće, povrće, med, ora, kopa, sije, sadi….
90% ljudi oko mene nakon završenih fakulteta ne rade više, ne u struci nego nikako. Prvo krene sa mijenjanjem struke, naprimjer, jedna žena meni vrlo bliska, magistrirala je novinarstvo. Nakon magisterija odmah je dobila posao, lažem, još za studija ga je dobila. Nakon diplome odlazila je na posao oko 9,10 ujutro, a vraćala se tako, oko 21, 22 sata. Imala je ogromnu plaću, takvu da bi svaki naš iseljenik (gastarbajter) isti dan se vratio u Hrvatsku za nju, ali nije je imala gdje i kako potrošiti. Radila je od jutra do sutra. I tako 10ak godina. Ušparala je za kupiti san u kešu. Kupila je stan i zaljubila se. Nije stigla živjeti u tom stanu ni dana, zbog ljubavi je otišla u drugi hrvatski grad. Radila je i tamo godinu, dvije, ostala je trudna i da ne duljim, danas ne radi nigdje i ne pada joj napamet raditi igdje. Đabe je studirala. Ili nije? Da pitamo strace njene jel đabe studirala?
I ja sam studirala, radila 10ak godina s diplomom i lijepo priznajem da nikada više ne želim raditi u struci. Informatičar sam i spadam u tu spomenutu kategoriju malo iznad. Isto otvorih OPG, lijepo imam nekoliko tisuća kvadrata zemlje, uz moje pjegavce uzgajam i voće i povrće, biljke za čajeve, a planiram i kokoši i zečeve…nikakva karijera s diplomom u nekakvom sobičku me ne zadovoljava. Bila sam i obrtnik, možda opet otvorim obrt ali s obzirom da s OPGom mogu sve a manji su doprinosi, dok ide ide i ovako.
Imam i nekoliko prijateljica koje su studirale čak na 2 fakulteta i imaju 2 diplome. No ni one više ne rade ni u jednoj struci. Jedna je otišla u osobne asistente, a druga izrodila 3 djece i sad kaže da je kičma previše boli da bi nakon 3 djece išla delati. Muž šljaka jadan i poteže za oboje, to jest, za petero. Jadan.
Imam i jednu frendicu koja je nakon diplome izrodila 8 djece, pukla je ko kokica naravno, eno je po novinama, bori se da ostane majka odgajateljica, jer kaže, nije navikla ništa drugo raditi nakon studija osim sexati se. Jesi čuo Tomašević gradonačelniće Zagreba nisu sve ciganice koje imaju čopor djece…
I čemu onda fakulteti, diplome, čemu starci troše lovu da bi djeca diplomirala? Da se s njima uslikaju na diplomskom i objave na Fejsu?! Hrvatska i onako uvozi Hercegovce da budu političari, direktori…da pljačkaju našu zemlju tvrdeći da su veći Hrvati od nas tu rođenih.
A i fali radnika. Navodno postolari više ne postoje, ovi za izradu ključeva također, zlatari čak ne postoje, niti dimnjačari…Usmjerite klince na te stvari, budu sretniji, a vi će te imati više love, ne bacajte je na studiranje jer ionako nakon studija ne budu dugo u srtruci ili ostajete bez njih kada od trbuhom za kruhom u neku manje prevarantsku državu, u tuđinu. Tjerate ih u tuđinu plačanjem studija.
Pjegave & Ku'ruzna 