Priča o Benu

Kao malo štene donijeli su ga na dlanu, ma nije imao niti 4 tjedna kada su ga donjeli kući iz legla. Oštenjen je negdje kao naša Una, prije 6,5 godina. Sjećam se…Una je tada imala isto negdje 4 tjedna, bila je doma u leglu, na mekanim jastucima uz mamu, braću i sestre, već 2 puta čićšena od parazita. Pitam ja njih pa kako tako maloga donijeste doma??!! Ne skrivajući šok. A njima još i smiješno, hvale se, hrane ga iz dude od maloga (koji ima par godina) sa mlijekom iz tetrapaka. A mislim si, šuti, ne treba ti još jedna rasprava o psima. Možda zbilja vole tog peseka.

Rastao pesek, rastao, prerastao i Unu i sve seoske đukele. Valjda mix rotvajera i šarplaninca. Živio je, jadan, ma ne zna za bolje. Prvo je bio na lancu, pa su mu napravili u kokošinjcu box…al cijele dane nutra jadan zavija, laje, skače. A čim padne mrak, pušta se da se šeta po noći kuda ga je volja. Ma hajde, počisti svo lokalno smeće, laje po noći, izgleda zastrašujuće, čuva nas, neka ga je, čuvar sokaka, noćni čuvar sokaka. Jao da netko zaluta, bilo bi, jadnalimumajka!!!

Koje crno čišćenje od parazta, koje crno cijepljenje protiv zaraznih bolesti, samo šibaj cjepljenje bjesnoče, kaj se mora. Dečec se tu i tamo poigrao sa njime, no i dečec je porastao, fućkaš pesa, daj nogometnu loptu, di su cure…

I tako Benčika živi 6 godina, dečec je narasao, braća se oženila i otišla, a pesa su samo pustili, nek ide kam hoće i nabavili su novoga, mladoga i maloga, sa kojim repriza…lanac, kokošinjac…a Ben hoda od suseda do suseda, dragi Benek, malo ga pomaze, hite mu ostatke od ručka i on veselo od kuće do kuće…ali interesantno, k svojoj ne prilazi! Iako tu još živi pola mu familije. Sa novim “ljubimcem”.

Spava na nekoj otrcanoj fotelji u dvorištu susjeda (a ta fotelja tu stoji već godinama nepomićno i sva živina po njoj skače) i valja se po šodru da se dobro isčeša. I sretan je. Za bolje ne zna. Ne znaš jel bi bio sretan zbog njega ili žalostan. Ove moje pjegave prasice gledaju ga sa toplog kreveta, pa poprilično zavidno. Hm. Možda je to pravi pseći život. Ipak, hvala ne, ne kod mene doma 😉

Šta će biti kada ostari, ako se razboli, ako se ozljedi… i šta kad ugine..?