Unutarnji sat

Prije cca 15ak godina radila sam u HZMO. Tamo je bila jedna gospođa Đurđa, vesela ženskica iz susjednog gradića. Kako smo išle na isti vlak kući laprdale smo o svemu i svaćemu. Jednom je pričala, kako ona uopće ne treba budilicu, samo prije nego ide spavati sama sebi kaže: sutra ustaješ u 6 i ustane se u 6. Ili u bilo koje drugo vrijeme si zamisli.

To mi je bilo toliko fascinantno da sam rekla: tako ću i ja jednoga dana. S obzirom da jako malo spavam i da često imam zamjenjen dan za noć, činilo se kao nemoguća misija.  Čitala sam o tome po bespućima interneta, na nekoliko svejtskih jezika (ljubim te google translate). Nije caka u zdravlju ni u specijalnim moćima ili nadnaravnim silama, samo u odlučnosti i čvrstoći želje. I ne spavanju u totalnom mraku, šta i ne volim i nikada ne radim.  Dakle, zadnji puta sam si jučer zamislila: moraš ustati u 8, i jutros sam otvorila oči u 7:59. Obično je tako svaki puta, otvorim oči minutu dvije prije negoli sam navečer zamislila kada se moram probuditi. Hvala teta Đurđa :* ovo je zaista genijalna samokontrola. I did it !!!

Nije mi trebalo 15 godina da dođem do ovoga, mjesec ili dva. Tetu Đurđu nisam srela odkada sam postigla isto što i ona. Ona je sada već ziher u mirovini, možda joj se i štuca sada 😀

Najvažnije je imati povjerenja sam u sebe i ne sumljati u sebe, imati visoko mišljenje o sebi i svojim mogućnostima te naravno, treba voljeti sebe. Zlikovci bi rekli: treba biti uobražen. Jalni ljudi uobraženošću zovu kada neko voli i poštuje sebe, kada o sebi ima visoko mišljenje. Nebitni su razlozi, ali ovo su činjenice. Pokušajte pa komentirajte 😉

 

Stubičke Topice: Kuća za odmor Posavec & Mali Ulični Festival MUF

Pogled iz blagavaonice

Zadnju noć i moj cilj na pohodu Pješke po Zagorju sa psima, provele smo u Stubičkim Toplicama gdje se održavao Mali Ulični Festival.

Kuća za odmor Posavec ugostila je mene, moje cure Iru i Unu, te moje prijatelje iz Slovenije sa njihova 3 dalmatinska psa, kako bi na MUF-u djeci pokazali dalmatinske pse i upoznali ih sa pasminom.

Luksuzna kuća iz snova, na bregu u vinogradu na kraju slijepe ulice, sa roštiljem u kojem mogu spavati dvoje ljudi koliko je velik! Ima ogroman kamin preko pola dnevne sobe pa je idealna i za zimski odmor u Stubičkim Toplicama koje obiluju ljekovitom vodom, kupalištima i šetnicama.

Kažu da zelena boja opušta i odmara, e pa dobro došli na odmorište za dušu, tijelo i um!

Svakako bukirajte svoj termin ovdje, bilo bi šteta ne doživjeti ovu idilu u luksuznoj kući sa baš svime na raspolaganju! Pogledajte i ostale fotografije: L I N K

U nedjelju, kao šećer na kraju i šlag na torti, u sklopu Malog Uličnog Festivala, predstavili smo najmlađima dalmatinske pse i odgovorili im na sva radoznala pitanja. I veliki i mali uživali su maziti se sa našim točkavcima, fotografirati se, prošetati ih i jednostavno doživjeti kontakt sa njima u živo.

Stubičke Toplice izradile su letke o dalmatinskim psima primjerene djeci, po mojoj idei :D. Napravili smo i nagradnu igru, svatko ko nacrta točkice i pošalje nam svoje podatke dobiva nagradu za svoj uradak. Odaziv je velik te planiramo napraviti i izložbu dječjih radova 🙂 On line izložba je u primpremi na Facebook stranici Dalmatinski pas.

 

Svaki vrtić, škola, Udruga i grupa može dogovoriti ovakvo druženje djece i dalmatinskih pasa na: dalmatinskipas@gmail.com 😀

 

Tenesice koje su prešle 100 kilometara u 7 dana – Walkmaxx Comfort

Početak – Nove novcate!

Dugo sam študirala što i kako obuti kada krenem na svoj pohod Pješke po Zagorju sa psima. Kupila sam lagane tenesice za trčanje, odozgora šupljikave, odozdola čvrst potplat. Imaju unutarnje jastučiće za prste, što mojim ogromnim grdim palcima fakat treba. No kako su mi do sada najdraža obuča bile walkmaxx balerinke, koje sam nosila godinama i na kraju ih prošlo ljeto rasturila na plažama Jadrana (i kupala sam se u njima i skakala sa stjena i planinarila po otocima…svašta smo prošle 🙂 )

 Hvala WALKMAXX :* puno puno hvala!

Prvo sam ih dva dana nosila po kući, sa čarapama, bez čarapa…i tako to…i hrabro obula od početka pohoda. Uživancija! Iako sam nosila ruksak od 5 kg, imala lajnu i 2 dalmatinska psa, noge me nisu boljele, ni leđa, ni guza….

2.dan , jutro i priprema

Moja Mi Fit aplikacija kaže da smo propješačile:

1. dan 18,7 kilometara
2. dan 20,3 kilometara
3. dan 15,4 kilometara
4. dan 20,6 kilometara
5. dan 17,8 kilometara
6. dan 16,6 kilometara
7. dan 10,4 kilometara

Ukupno:   119,8 kilometara

2. dan, popodne

3.dan prijepodne u Pregradi

4. dan ih nisam nosila do predvečer. Naime, treći dan popodne nas je kilometar pred Đurmancem ulovila tuča veličine ptičjih jaja popračena silovitim pljuskom te sam i ja i moje cure pokisli totalno, bili su mi čak i novci mokri u novčaniku usred ruksaka, a kamoli ne tenesice. Šljap, šljap doslovno. 

Sreća pa sam navečer imala savršen smještaj u Gornjem Jesenju, kuća za odmor 4N, te sam lagano ugrijala pećnicu i stavila moje drage walkmaxxice na sušenje. I balerinke su prošle slične troture tako da već savršeno plivam u walkmaxx svijetu 🙂 Ništa im nije bilo, no ipak, nisu se do jutra skroz osušile, pa sam ih nosila zavezane za ruksak da bambaju i suše se. Da, da, zanašale su me i nabijale po dupetu 🙂 ali to je neka vrsta masaže u pokretu 😉

4. dan prijepodne, Krapina

Nosila sam one tenesice što sam ih kupila, sa ravnim džonom, i dok smo došle od Gornjeg Jesenja pješke do Krapine, sjeli smo na ručak gdje sam se izula pod stolom (nije nikoga bilo na terasi hihi). Počele su me peči pete. Ipak je čarolija zaobljenog džona, čarolija protiv boli kod hodanja. Do Krapinskih Toplica sam odlučila ipak obuti walkmaxxice iako su bile još lagano vlažne unutra i malo su se skrutile od šokiranja tučom, ledom, gomilom kišurine, sušenjem te bambanjem na ruksaku nekoliko sati. Najvažnije kod Comfotsica je to što nemaju iznutra šavova i nigdje ništa ne žulja, a rijetko koji proizvođač cipela i čarapa razmišlja o boli tih unutarnjih šavova (mrzim ih što sam pisala OVDJE).

4. dan popodne

Aluminij oko rupica naprabili su crne točkice po bijelim žnirancima, tako da budu u stilu dalmatinskih pasa 🙂 No hajmo  hrabro dalje. Trebalo im je koji kilometar da ponovno zauzmu formu moje noge. Ma super su!

5 dan

Pretrčala sam nekoliko livada u strahu, šta ako je neka rupa u visokoj travi ili nešto, a tenesice sa zaobljenim potplatom…no ništa 🙂 nogice su uživale, samo su se malo oznojile na više od 30°C sa čarapom u tenkama.

7.dan Mali Ulični Festival Stubičke Toplice

Slika 6.dan

I tako su tenke prošle 100 kilometara, prošle su livade, asvalt, šoder, makadame, šumu, tuču, potop, sušenje, bambanje na ruksaku i na koncu, čišćenje 🙂

Na džonu se vidi habanje nakon hodanja, no spremne su za moj sljedeči pohod: pješačenje po otoku Ižu, o čemu slijedi post.

Srce Zagorja: Krapinske Toplice i Bedekovčina

pokloni TZ Srce Zagorja

Na sredini pohoda odlučila sam se skromno počastiti hotelom, bazenom i saunom. To vrijedi ako rezervirate na bookingu, besplatna sauna za rezervaciju u hotelu Toplice. Hotel je sa *** i to je kategorija hotela koju ja najviše koristim, jer ne patim na luksuz, važniji mi je taj topao odnos sa osobljem. U skupim hotelima svi su nekako uštogljeni. Hotel je čist, uredan, sa odličnom hranom i jako ljubazim osobljem. I da, imaju finu rakiju u epruvetama za samo 8 kuna, mljac, od velebitske travarice do medice. S obizorm da su i Pet Friendly i da je dojam ostao odličan, moram reči: jedva čekam da dođem opet! Može opet i pješice 😀 

U hotelu je smještena i Turistička Zajednica područja Srce Zagorja (Pregrada, Krapinske Toplice, Zabok, Bedekovčina i sv.Križ Začretje) pre pre drage mlade žene koje su mi ispunile želju i obukle me u zagorsku narodnu nošnju, počatile me ručkom, kavom, pokazale znamenitosti, ispričale divne priče o kojima ću detaljno u putopisu 🙂

Hvala Turističkoj Zajednici područja Srce Zagorja što su meni i mojim pjegavim curama omogućili noćenje u preslatkim sobama BAU BAB u Bedekovčini prekoputa Bedekovačkih jezera (više u putopisu). Sobe sa vlastitim kupaonicama, iznimne čistoče i urednosti. Za prespavati i doči na kupanje na jezera, za običi dvorce u ovome kraju, ili uzeti samo dnevni odmor. Idealno!

U prizemlju je cafe bar za ugodno druženje i navečer i ujutro, gdje se traži mjesto više za finu jutarnju kavicu.

Naravno da su Pet Friendly 🙂 i jako draga domaćica i obitelj. Vidimo se opet!

Kuća za odmor 4N – Gornje Jesenje

Prekrasna stara zagorska autohtona hiža, obnovljena i uređena za posjetitelje, odiše mnogim preslatkim detaljima što govori koliko domaćini paze da se gosti osjećaju razdragano i opušteno.

U kući su dobro došli i kućni ljubimci, Pet-Friendly domaćini 🙂 a na stolovima su poslužen lokalni zdravi specijalitet, bućine koštice

Da ne bi bili gladni po dolasku, za to se brine domaćica koja nam je ispekla domaće zapačene palačinke sa sirom. Mljac!!!

Oduvijek me fascinirala hrana od domaćih jaja sa svojom zlatnom bojom, a kada je tu još domaći sir i vrhnje, brašno i mlijeko, te domaća mast na plehnatoj posudi, nepce nikada neće zaboraviti taj odličan domaći zagorski okus.

Ovdje u Gornjem Jesenju postoje lijepe šetnice, a moja je preporuka pješačiti do Krapine. Put prati rijeka Krapinčica sve do samog ulaska pod stari Grad Krapinu. Nakon ove divne šetnje opustite se u sauni i jacuzzi apartmanu Nino pod starom zagorskom hižom 4N.

Imanje se satoji od nekoliko starih autohtonih zagorskih kuća za odmor, te su sve prekrasno uređene i potpuno opskrbnjene za svakakvu vrstu odmora, ljetni odmor, zimski odmor, planinarenje, romantičan vikend ili proputovanje. Ima li vas 2, 3, ili 6ero, obitelj Malogorski će vas ljubazno primiti u svoje zagorske hiže.

#visitzagorje ako još niste, zaljubite se u ovaj čisti zrak, pitku vodu svuda oko vas, zdravu domaću hranu i drvene kuće sa zagorskom dušom opremljene za vaš idealan odmor!

Po plavem trnaci: Wine Hill House

Turistička zajednica područja Kumrovec, Desinić, Zagorska Sela, omogućili su mi u pohodu “PJEŠKE PO ZAGORJU sa dalmatinskim psima” da prenoćim i odmorim na ovom pješačkom putovanju u idiličnoj kućici na Vinagorskom bregu.

Da, ovo se zove prava Zagorska idila 😀 Prekrasna i luksuzna kućica napravljena od obnovljenih starih komada građevinskog materijala koji se od pamtivjeka koristio u Zagorju, sa dodano malo dalmatinskog štiha u vidu kamena i lavande. Pogled koji pruža na obje strane ostavlja bez daha.

Možete li se zamisliti ovdje? 😀 U ovoj preudobnoj ležaljci sa čašom vina u ruci? Tako blizu i tako dostupno! LINK: Wine Hill

Simpatićni mladi domaćin ispričati će mnoge zanimljivosti ovoga kraja i spremno pokazati okolne znamenitisti, te počastiti vlastitim vinom i rakijom!

Kućica je PET FRIENDLY a uređena je sa odličnim stilom i opremljena baš svime, od kave, čaja, posuđa, interneta, TV, igračih konzola…Bravo!!! Daleko od buke, vreve i užurbanog svijeta, ovdje kao da vrijeme stane i hrani vas svojom divotom.

Ovdje na Vinagoru dopješačile smo iz Tuhlja (Tuhelj – Velika Horvatska – Desinić – Vinagora) te bi preporučila svima da provedu ovdje svoje slobodno vrijeme i napune pluća, srce i dušu divotom ovoga kraja.

Na suprotom bregu od Wine Hill kućice nalazi se zadivljujuća Crkva sv. Marije od pohoda, Rkt svetište Majke Božje Vinagorske. Pošto smo na pohodu nema ljepšega nego pokloniti se Mariji od pohoda.